Jezički razvoj pored širenja vokabulara, usvajanja različitih glasova i usložnjavanja rečenice, obuhvata i gramatički razvoj. Dete sa razvojem rečnika i sklapanjem sve različitijih rečenica, uči i kako se članovi te rečenice ponašaju, kako menjaju oblik i koje sve odnose mogu imati. Predlozi “u” i “na” usvajaju se među prvima. Njihov značaj ogleda se i u saznajnom razvoju, a u nastavku dajemo i nekoliko saveta kako možete da stimulišete njihovo usvajanje.
Kada se usvajaju predlozi?
Predlozi “u” i “na” se usvajaju već na uzrastu između prve i druge godine. Očekujemo da su sa oko 2 godine prisutni, makar u pasivnom rečniku deteta, odnosno, da ih razume. Ako želite da saznate da li dete razume navedene predloge, dovoljno je zadati jednostavan nalog i očekivati adekvatnu reakciju: “Stavi čarape u ormar”. Sa 3 godine, dete ima više predloga i aktivno ih koristi u rečenici. Kada je gramatički razvoj u pitanju, očekujemo da taj početni agramatizam kod deteta (izostavljanje predloga, veznika, greške u formiranju množine, greške u određivanju roda itd) nestane nakon 3. rođendana.
Zašto su važni predlozi “u” i “na”?
Ukoliko Vaše dete prolazi kroz logopedsko-defektološku procenu, proverava se i usvojenost predloga. Značaj istih se ogleda i u saznajnom razvoju – usvojenošću navedenih predloga dete usvaja i pojam o postojanju različitih odnosa u prostoru. To je jedan korak bliže otkrivanju sveta oko sebe, zajedno sa pojmovima i odnosima u kojima se nalaze. Sa druge strane, ovi predlozi se gotovo i najčešće koriste u našem jeziku. Dete ima mnogo prilika da ih čuje u svom okruženju, mnogo modela govora u kojima se koriste, a koji mogu da posluže kao stimulacija u cilju usvajanja predloga.
Deca koja imaju govorno-jezičke smetnje, često imaju poteškoće sa usvajanjem predloga. U njihovom govoru predlozi su izostavljeni, a testiranjem mogu se utvrditi i poteškoće sa razumevanjem istih. Kada predlozi nisu usvojeni, otežana je komunikacija. Dete ne shvata poruku na pravi način ukoliko nema potpunu sliku, koju upravo pružaju predlozi.
U funkcionalne reči spadaju još i veznici, rečce i partikule. Jasno je da bez ovih članova rečenice, ne bismo dobili jasan smisao. U tom slučaju, kažemo da je rečenica agramatična, odnosno potrebno je stimulisati gramatički aspekat jezičkog razvoja.
Kako da pomognete detetu da usvoji predloge “u” i “na”?
Obzirom da se učenje jezika kod ljudi odvija interakcijom okruženja i različitih unutrašnjih faktora, u prirodi je da ovo učenje teče incidentalno. Odnosno, deca jezik uče tako što slušaju model i povezuju različite stimuluse iz okruženja u asocijacije. Recimo da se u prirodi ovo uči spontano, posmatrajući druge kako koriste ove predloge. Međutim, deca sa različitim teškoćama u govorno-jezičkom razvoju nekada ne mogu na ovaj način da usvoje pojmove. U tom slučaju, potebna je namenska aktivnost koju ćemo organizovati, gde ćemo uputiti dete i dati mu povratnu informaciju dok ga poučavamo određenom pojmu.
Poznat materijal
Kada organizujemo ovakvu aktivnost, važno je da koristimo već poznate predmete. Dakle, neka to budu igračke koje dete već koristi i sa kojima se svakodnevno igra. Ne menjajte predmete za učenje različitih predloga, dakle ako smo iste igračke koristili da pokažemo detetu lokaciju predlogom “u”, iste ćemo koristiti i za predlog “na”.
Mnogo ponavljanja
Dok se igrate sa detetom, napravite nekoliko pauza i osigurajte se da imate njegovu pažnju dok mu pokazujete da je “Meda U kutiji”. Naglasite predlog, a potrebno je mnogo ponavljanja da bi šanse za usvajanje značenja bile veće.
Varijacije
Kao što smo naveli, ne treba u startu menjati igračke sa kojima ste odlučili detetu da objasnite značenje predloga “u” i “na”. Međutim, možete unutar ili na kutiji (u ovom slučaju), pomalo pomerati poziciju igračke i ukazivati da je ona i dalje “na” ili “u” kutiji.
Nalozi
Kada ste sigurni da ste dovoljno puta ponovili model, pitajte dete “Gde je meda?” ili mu zadajte nalog da ga stavi “u” ili “na” određeno mesto. Vremenom, možete uvoditi nove igračke u zajedničke aktivnosti.
Lov na blago
Igrajte se tako što će dete sakriti neki predmet ili više predmeta u prostoriji i tražiti od Vas da ga pronađete samo uz pomoć njegovih usmenih naloga. Na primer: “Pogledaj na stolici”, “Blago je u krevetu” itd. Pravite se da niste razumeli neke naloge, pa upitajte “Blago je u stolu?”, očekujući ispravku od deteta: “Ne, već NA stolu!” Menjajte redosled, neka dete sluša instrukcije koje mu zadajete. Zabavite se!
Svakodnevne obaveze
Upotreba predloga može se ogledati u svakodnevnici i to možemo iskoristiti kako bismo podsticali generalizaciju znanja. Naime, tražite od deteta da Vam pomogne pri raspoređivanju sudova, veša, spremanju hrane, čišćenju itd. dajući naloge koji sadrže predloge i podrazumevaju razumevanje istih. Na primer: “Stavi viljuške u prvu fioku”, “Salvete idu na sto”, “Šerpa je na polici”, “To stavi u kantu”… Vremenom dete generalizuje naučeno i koristi ga po potrebi u svakodnevnoj komunikaciji.
Foto: Canva