Kada postoje kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju, odnosno kada su prisutne poteškoće u bilo kom domenu ovog razvoja ili je govor nerazvijen (dete je neverbalno), ovakvo stanje odražava se na socio-emocionalni razvoj i ponašanje deteta. Bilo da je ono dovoljno zrelo da primeti razliku između svojih i sposobnosti vršnjaka ili ne, javlja se frustracija koja može biti ispoljena i kroz agresivno ponašanje, naročito u kolektivu.
Zašto se javlja frustracija?
Odnosi i prenos informacija u okruženju zahtevaju komunikaciju deteta sa okolinom, porodicom i drugom decom. Ukoliko postoji namera, potreba ili želja koju dete ima, a ne može da je saopšti, odnosno – teško dolazi do ispunjenja i zadovoljenja potrebe, javlja se frustracija. Zamislite da ono samo želi da mu dohvatite igračku ili ponudite vodu, dok Vi ili vaspitačica, pa i drugo dete, ne shvatate poruku i nudite pogrešan predmet, uporno, pa i kod Vas nastane osećaj ljutnje usled nerazumevanja.
Proces komunikacije za cilj ima prenos poruke, a krajnji korak je razumevanje od strane sagovornika i davanje odgovora. Mogu nastati različiti problemi u elementima ovog procesa:
- Konceptualizacija – dete ne može da osmisli poruku usled intelektualnih poteškoća. Potreba postoji (npr. oseća glad), ali ne može da oformi poruku i ne povezuje iskaz sa potrebom.
- Kodiranje – dete ne može da pretvori postojeću misao u poruku. Ono zna šta oseća, misao je jasno formirana, ali kada pokuša da sastavi iskaz – reč ili rečenicu, ne nalazi rešenje ili je sastavi ali pogrešno (redosled reči nije adekvatan, postoje greške u gramatici, rečnik je oskudan). Ovo se javlja kod dece sa jezičkim poremećajima poput disfazije.
- Planiranje – dete je osmislilo iskaz, ali ne može da usmeri, odnosno da isplanira pokrete mišića koji će izvesti govorne pokrete, odnosno ne može da ih organizuje da izgovore rečenicu. U ovom slučaju, dete će najverovatnije izgovoriti neki iskaz, ali će postojati greške u govoru (neprecizan izgovor, skraćene reči itd), što će dovesti do delimičnog razumevanja poruke, što je bolje od potpunog nerazumevanja. Ovakvi problemi prisutni su kod dece sa govornom apraksijom.
- Produkcija – dete ima poteškoće sa izgovorom na nivou artikulacije (ne izgovara pravilno određene glasove, ima pogrešne mehanizme govora) ili fluentnosti (mucanje). U ovom slučaju, iako poruka postoji, pretvorena je u rečenicu i dete je sposobno da isplanira pokrete potrebne da se izgovori, javljaju se greške u izgovoru koje ometaju razumljivost poruke. Kada dete pogrešno izgovara glasove, ne znači da je njegov iskaz potpuno nerazumljiv, zapravo, većina može razumeti poruku. Međutim, kada je oštećeno više od 10 glasova srpskog jezika, može se desiti da okolina ne može da razume govor deteta, što doprinosi stvaranju frustracije. Takođe, kada je prisutno mucanje koje je izraženo, poruka može biti nejasna.
Kako dete ispoljava frustraciju?
Iskazivanje potreba je nekada suviše težak zadatak za dete sa govorno-jezičkim smetnjama. Kada naiđe na nerazumevanje ili osudu, dešava se burna emocionalna reakcija (plakanje, vikanje), izolovanje iz situacije (prekrivanje ušiju i/ili očiju, bežanje), pa i agresija ili autoagresija (agresivno ponašanje usmereno ka samom sebi). Nekada vaspitačice skrenu pažnju roditeljima na ovakva ponašanja, a osnova istih mora biti bolje istražena i prihvaćena.
Moguće je da dete, kako vreme odmiče i zahtevi koji se pred njega stavljaju bivaju sve složeniji, razvija određena ponašanja kojima želi da pokaže da nije shvaćeno usled govorno-jezičkih poteškoća. Složićemo se, svako dete je drugačije i način na koji pokazuje ovu nagomilanu frustraciju može biti različit – od promena u životnim navikama (spavanju, hranjenju, obavljanju toaleta), do izbegavanja kontakta i izolacije, kao i ispoljavanja agresije.
Važno je postaviti pitanje – kada se dete ponaša neprimereno? Šta su bili okidači ujedanja, guranja, bacanja na pod ili plakanja? Kada razumemo značenje ovih ponašanja, korak smo bliže razumevanju poruke koja stoji iza njih, pa i podučavanja deteta da se izrazi drugačije, razumljivije.
Koliko će ovo da traje?
Navedeno stanje i ponašanje nisu prirodna ili fiziološka faza, rezultat su govorno-jezičkih poremećaja koji onemogućavaju detetu komunikaciju sa okruženjem. Traje sve dok se smetnje ne uklone, odnosno sve dok dete ne pronađe način da se izrazi, bilo verbalno ili neverbalno i jasno ukaže svojoj okolini na to šta želi, te zadovolji potrebe. Nemojte upadati u zamku mišljenja da će samo proći, jer se naglo i pojavilo – neće, jer je problem mnogo dublji od zamišljenog. Savete stručnjaka za razvoj dece možete dobiti veoma lako, te neke smernice možete odmah primeniti i olakšati svakodnevnicu sebi i detetu. Ukoliko je potrebno, zakažite procenu i započnite govorno-jezički tretman, kako bi se govorno-jezičke veštine (re)habilitovale.
Kako pomoći detetu koje ispoljava frustraciju usled govorno-jezičkih smetnji?
Kada dođe do naglog i intenzivnog napada besa, tantruma i burne emocionalne reakcije, već je kasno za razgovor i tumačenje signala, dete je već isprovocirano. Sve što tada možete da uradite je da sačekate da prođe, obezbedite dete da se ne povredi i uverite ga da ste tu za njega. Bez mnogo reči, kompleksnih rečenica, da se stanje ne bi pogoršalo.
Umesto da reagujete kada već nastane “požar”, pokušajte da učinite sve da do njega ne dođe. Poslušajte svoje dete, šta Vam govori svojim stavom tela, pokretima, izrazom lica, ako je neverbalno. Istražite situacije u kojima se javljaju burne reakcije i pokušajte da shvatite koja potreba stoji iza toga. U okviru govorno-jezičkog tretmana sa decom koja su neverbalna ili su oskudnih sposobnosti, razmatra se i uvođenje slika i vizuelnih rasporeda, koje dete koristi kako bi Vam ukazalo na to šta želi.
Ukoliko dete ima problema sa izgovorom, usmerite ga da Vam objasni drugim rečima ili pokaže šta želi. Svakako, važno je da znate da se govorno-jezički poremećaji tretiraju u okviru logopedskog i defektološkog tretmana i da se stimulacijom postižu sjajni rezultati.
Slušajte Vaše dete, od prvog dana ono komunicira, dok gradite neraskidivu vezu. O podršci koju možete da pružite detetu od rođenja, u cilju razvoja govorno-jezičkih sposobnosti i lakše komunikacije, možete saznati u knjizi “RECI MI”.
Foto: Canva