U poslednje vreme u medijima postaju sve prisutnije teme dečijeg razvoja, negativnih faktora koji deluju na isti, kao i razvojnih patologija. Uloga logopeda, čak i na nivou trijaže, poznata je tek u novije doba, ali i dalje ne dovoljno dobro i detaljno, te mnogi roditelji kada čuju za preporuku, pomisle da se kod ovog stručnjaka ide samo ukoliko dete ima određene razvojne teškoće. Poznavanjem predmeta zanimanja utiče se na prevenciju poremećaja, kao i ranu detekciju, obzirom da usled postojanja različitih zabluda ili generalno – neznanja o ovom zanimanju, određene govorno-jezičke patologije mogu proći neopaženo.
Šta radi logoped?
Logoped se bavi savetovanjem, procenom govorno-jezičkih sposobnosti, dijagnostikom govorno-jezičkih poremećaja (uz timsku procenu i saradnju sa različitim stručnjacima), habilitacijom i rehabilitacijom govorno-jezičkih sposobnosti. Procena se vrši standardizovanim testovima i posmatranjem klijenta. Dijagnostika se, uz mišljenje drugih stručnjaka, dobija nakon procene i opservacije. Kada kažemo habilitacija, mislimo na prvobitno usvajanje određenih sposobnosti, koje nisu bile prethodno prisutne. Sa druge strane, rehabilitacija podrazumeva stimulaciju ponovnog usvajanja prethodno posedovane veštine, što se recimo može videti u radu sa odraslima koji imaju moždanu patologiju, usled koje su izgubili jezičke sposobnosti.
Ko ide kod logopeda?
Kod logopeda mogu da idu i deca i odrasli sa govorno-jezičkim teškoćama. Kada su deca u pitanju, neka od polja rada podrazumevaju: izgovor (artikulaciju), mucanje, jezičke sposobnosti (od progovaranja, pa sve do gramatičnosti iskaza), čitanje i pisanje… U okviru uloga logopeda, navodi se i savetovanje, naročito značajno za ranu intervenciju. Ukoliko je roditelj deteta na bilo kom uzrastu zabrinut za tok razvoja, može da se javi logopedu radi usmerenja. Čak i budući roditelji koji žele da znaju razvojne norme, ali i na koji način mogu da podrže jezički razvoj, a naročito progovaranje, mogu da se java logopedu. Priručnik koji je u ponudi nudi upravo ovakvu vrstu savetovanja.
Malo je poznato da logoped radi i sa odraslim osobama i to kada je u pitanju patologija nastala usled povreda, moždanih udara, tumora, degenerativnih promena i progresivnih bolesti (Parkinsonizam, ALS, multipla skleroza, Alchajmerova bolest itd). U radu sa odraslima logoped pokriva aspekte: tretman glasa (paraliza glasnica, postoperativna rehabilitacija, česta promuklost, tumori i promene na glasnicama), tretman jezičkih poremećaja (afazije), tretman izgovora (češće u sklopu većeg poremećaja poput dizartrije), rehabilitacije gutanja…
Gde sve logoped može da radi?
Odgovor na ovo pitanje veoma je važan budućim stručnjacima i onima koji još uvek razmišljaju o ovoj opciji. Naime, logoped nalazi radno mesto u domovima zdravlja, razvojnim savetovalištima, centrima za socijalni rad, vrtićima i školama, kao i privatnim edukativnim centrima. Takođe, logopedi rade i na klinikama poput ORL ili onih koje su u vezi sa medicinskom rehabilitacijom. Logoped u zadnje vreme nalazi i mesto u domovima za stara lica.
Zadatak logopeda
Dakle, logoped ima mnogo veće ciljeve i zadatke od tretmana pojedinačnih glasova, kako se to misli, a to je rad na sposobnostima komunikacije u celini. Iako se čini da su deca ciljna grupa tretmani, odrasli pacijenti čine podjednako veliku grupu čije smetnje zahtevaju intervenciju. Takođe, uspostavljanje balansa kada su ciljevi tretmana u pitanju, između odraslog klijenta ili roditelja deteta, jedan je od važnih izazova u ovom poslu. Saradnja je na prvom mestu i bez nje ishod tretmana ne može biti adekvatan.
Foto: Canva